Različitosti nas ujedinjuju – STOP zadirkivanju i ismijavanju!

Osvrt na članak "Različitosti nas ujedinjuju - stop zadirkivanju i ismijavanju!" autorice Marije Novoselić.

http://www.istrazime.com/skolska-psihologija/razlicitosti-nas-ujedinjuju-stop-zadirkivanju-i-ismijavanju/

"Što ako učenik kojeg si maltretirao u školi, odraste i ispostavi se da je jedini kirurg koji bi ti mogao spasiti život?"

Lynette Mather

Svaki čovjek je različit i moramo prihvatiti svakog onakav kakav jest. Ne smijemo nikog vrijeđati ili omaložavati jer nitko to nije zaslužio. Nemojte činiti drugima ono što ne želite da drugi čine vama. Svi se volimo sjetiti svih budalaština iz osnovne i srednje škole koje smo izvodili sa svojim prijateljima. To bi trebale biti svačije lijepe uspomene. Nijedno dijete nije zaslužilo da bude ismijavano od strane svojih vršnjaka zbog nekih razlika između njima.

Djeca s vremenom shvate da riječi imaju pozitivna i negativna značenja, ali nisu sposobni razumjeti posljedice izgovorenih riječi i kako to utječe na druge. Zadirkuju ostale vršnjake jer žele biti u centru pažnje i žele se osjećati moćnim, to ih zabavlja ili im je dosadno. Učeniku kojeg se ismijava je i bitno tko to radi. Nije mu svejedno radi li se o bliskom prijatelji ili nekom drugom. U situacijama kada dođe do ismijavanja dijete treba reći zlostavljaču da prestane i ne smije samo prijeći preko toga i ignorirati. 

Istraživanja pokazuju da su dječaci skloniji fizičkom, a djevojčice verbalnom zlostavljanju. Djevojčice su sklonije ismijavanju vršnjakinja zbog odjeće, izgleda ili ocjena. Sklonije su nazivanju drugih djevojčica pogrdnim imenima kako bi ih izolirale od ostalih. Bez obzira na dob, učenicima je teško staviti se u tuđu kožu i razmisliti kako to njihovo ponašanje utječe na druge. Ako netko dugo bude ismijavan on počinje sumnjati u sebe i nesiguran je u vezi svega što učini, počinje se povlačiti i udaljavati od ostalih učenika. Ne želi priznati roditeljima, prijateljima i nastavnicima što mu se događa. Djetetu koje ismijava potrebno je naglasiti kako smo svi posebni na svoj način, da nitko nije birao kakav će se roditi i slično. 

U školama se trebaju provoditi radionice u kojima će djeca izražavati svoje osjećaje, brinuti za tuđa mišljenja, raditi na prihvaćanju sebe i ostalih i slično. Djeca trebaju izražavati vlastite osjećaje, a ne napadati i okriviti druge.

Djeca i računalo: uloga računala u predškolskoj dobi

Osvrt na članak "Djeca i računalo: uloga računala u predškolskoj dobi" autorice Suzane Mihalić.

http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/djeca-i-racunalo-uloga-racunala-u-predskolskoj-dobi/

Ovaj članak sam izabrala iz razloga što smatram da se djeca sve više i više u današnje vrijeme koriste računalom, bili oni predškolske dobi ili veći. U današnje vrijeme je nemoguće biti bez računala u kući i bez snalaženja na njemu. Odgajatelji i učitelji trebaju biti svjesni da djeca u današnje vrijeme puno vremena provode na računalo igrajući igrice i slično.

Autorica spominje zapanjujuće rezultate iz ankete koja se provodila 2011. godine da se 67% djece u dobi od treće do šeste godine koristi računalom. Danas je vjerojatno ta brojka i veća. Smatram da to nije dobro jer se djeca više ne igraju vani, nemaju pravo djetinjstvo. Roditelji trebaju ograničiti djetetovo vrijeme na računalo i pripaziti što dijete točno radi i pretražuje. Budući da je informatička pismenost danas vrlo važna i neophodna, djeci je, uz ostale oblike igre i učenja, potrebno omogućiti pristup računalu. Međutim, samo pravilno korištenje računala, na zanimljiv i kvalitetan način, obogaćuje djetetov razvoj. 

Računalo se više koriste dječaci nego djevojčice u predškolskoj dobi. Djeca uglavnom koriste internet za igranje edukativnih igrica kroz koje uče, ali kako počinju učiti slova i pisati sve ih više zanima pisanje na računalu nego igrice. 

Roditelji su često zabrinuti zbog mnogih problema s kojima bi se dijete moglo susreti zbog bivanja na računalo kao što je ovisnost, pretraživanje pogrešnih stvari, agresivne igrice i slično. Zbog toga je dobro da je računalo u zajedničkoj prostoriji gdje roditelj može vidjeti što mu dijete radi. 

Djeca se ponašaju kao i njihovi roditelji. Uče od njih. Ako ne žele da im dijete toliko vremena provodi na internetu roditelji trebaju pokušati sebe kontrolirati te će tako i dijete. Poželjno je pridružiti se djetetu tijekom njegovog vremena na računalu jer se tako bolje mogu prepoznati djetetove želje i interesi. Budući da se uglavnom koriste računala namijenjena na roditelje poželjno je olakšati djetetu tako da se nabavi mali miš, bolja stolica, laktovi savijeni pod pravim kutom i slično. Dijete treba povremeno napraviti pauzu od gledanja u monitor. 

Znanje na računalu je neophodno za današnji život, ali smatram da ipak to nije za djecu predškolske dobi. Oni trebaju uživati u djetinjstvu i vrijeme provoditi vani, a ne za računalom. Roditelji su bitni aspekti djetetovog života uz računalo.