Students Coping with Academic and Interpersonal Stressors: Testing Cross-Situational Stability of Coping Strategies

Izabrala sam ovaj članak doc.d.sc. Darka Lončarića (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19509) jer smatram da je ovo bitna tema s obzirom na to da je škola odnosno obrazovanje najstresniji dio život jednog čovjeka. Sve ovisi o našim ocjenama i postignućima. To nam određuje život i budućnost.

Postoje tri pristupa mjerenju suočavanja sa stresom koji se razlikuju prema vremenskim i situacijskim stabilnostima suočavanja. Dispozicijski pristup suočavanju pretpostavlja da stabilne karakteristike pojedinca određuju njegovo suočavanje sa stresnim situacijama. Nije bitni događaj u kojem je pojedinac da se odredi razina stresa, već o tome kakva je osoba i njegovoj ličnosti. Drugi pristup mjerenju suočavanja proizlazi iz veće usmjerenosti na društvene uloge. Za taj pristup je specifično da se suočavanje proučava u okviru određene kategorije stresnih situacija koja je povezana sa socijalnom ili društvenom ulogom pojedinca. Procesni pristup ne predstavlja stabilnost suočavanja sa stresom niti unutar iste ili različite situacije i bez obzira na vremensku fazu suočavanja. Istraživanja koja su provedena na različite dobne skupine pokazala su da adolescenti i mlađi imaju veću dosljednost u korištenju specifičnih oblika suočavanja u raznim stresnim situacijama što se može okarakterizirati kao neprilagođeno ponašanje. Na temelju djetetova stila suočavanja najbolje se može predvidjeti njegov način ponašanja u nekoj konkretnoj situaciji.

Provedeno je istraživanje u kojem su sudjelovala djeca od 5. do 8. razreda osnovne škole. Istraživanja su provedena grupno po razredima koje u provodili uvježbani ispitivači i u razredu je bio prisutan učitelj. Učenici su se u prvoj fazi trebali prisjetiti trenutka kada su dobili lošu ocjenu ili manju od očekivane i što su u tom trenutku napravili. Glavni dio istraživanja je bio na kraju školske godine, koji je bio isti kao i u drugoj fazi, ali su ovdje korištene konačne verzije Skale suočavanja s dobivanjem loše ocjene i Skale suočavanja s interpersonalnim sukobom. Nakon što su se strategije posložile dobivene su četiri grupe: problemu usmjereno suočavanje, traženje socijalne podrške, ublažavanje neugodnih emocija udaljavanjem od problema i emocionalna reaktivnost. Najvišu poveznost rezultata na skalama suočavanja s različitim stresnim događajima dobivamo na skali emocionalne reaktivnosti, a poslije nje socijalnu podršku u stresnim situacijama koja je najviša za brata ili sestru, a manja za prijatelje. U ovom istraživanju ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri razlike možemo pripisati tome što su čestice suočavanja sa skalama suočavanja s akademskim i interpersonalnim stresnim događajima sadržajno prilagođene samom događaju.

Svaki neugodni događaj stvara neku razinu stresa u djetetovom životu. Nitko ne želi dobiti manju ocjenu jer se osjeća kao da nije dovoljno uspješno i ponekad se jednostavno prestane truditi jer smatra da nikad neće imati odlične ocjene i biti pametan kao netko drugi. Škola je stresno razdoblje za sve učenike za što ja smatram da ne bi trebalo tako biti jer su to sve još samo djeca.

Varanje je neprihvatljivo, ali… Percepcija varanja i reakcije nastavnika na učeničko i studentsko varanje 

Za prikaz članka na ovom blogu sam izabrala ovu temu autora Štambuk, Maričić i Hanzec (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=225725) zato što smatram da je to bitan problem u današnjem školovanju. To je važna tema ne samo za nastavnike već i za ostale. Većina učenika vara na ispitima jer nisu dovoljno dobro naučili zbog toga što imaju previše gradiva, bitnog i nebitnog. 

Varanje je bilo koje namjerno ponašanje koje krši postojeća pravila o radu na testu ili zadatku, daje jednom studentu nepravednu prednost u odnosu na druge ili smanjuje točnost zaključka o njegovu postignuću. Američka istraživanja pokazuju da prevalencija varanja doseže najvišu razinu u srednjoj školi, nakon čega se, s porastom razine obrazovanja, ona smanjuje. Pretpostavlja se da je rast u percepciji važnosti obrazovanja, uspjeha i financijske sigurnosti, uz napredak tehnologije, doprinio procvatu akademskog nepoštenja. Postoji veliki broj internetskih stranica na kojima su ponuđeni gotovi diplomski, magistarski radovi i slično. U nekoliko godina varanje u školama i na fakultetima nije se smanjilo već se povećalo. Uzrok tome je napredak tehnologije koji omogućava učenicima i studentima da laganije varaju na ispitima ili plagiraju neki rad. 

Važan nalaz je da se varanje rijetko otkrije, a kada se otkrije, rijetko se poduzimaju odgovarajuće mjere. Istraživanje provedeno s više od 800 nastavnika američkih i kanadskih sveučilišta pokazalo je da 40% nastavnika priznaje da je ignoriralo varanje jednom ili veći broj puta. Slično tome, istraživanje je pokazalo je da učenici/studenti primjećuju kako velik broj nastavnika nedovoljno strogo tretira slučajeve nepoštenja. Kad učenici vide da učiteljima nije bitno ni stalo do toga da li oni prepisuju ili ne, povećati će se broj učenika koji prepisuju. 

U navedenom istraživanju (Boysen, 2007.) uspoređeni su  razlozi zbog kojih bi nastavnici trebali biti zabrinuti zbog varanja. Između ostalog, naglašava da se varanjem zaobilazi učenje, najvažnije što bi učenici i studenti trebali raditi u školama i na fakultetima. Ne samo da bi nastavnici trebali biti svjesni da je varanje ozbiljan problem nego bi trebali shvatiti i da oni sami sudjeluju u kreiranju razredne kulture. Nastavnici su jedan od najvažnijih uzora učenicima, stoga će poruka koju nastavnici šalju o akademskom poštenju vjerojatno imati snažan utjecaj na ponašanje učenika. 

Oko 60% nastavnika je ignoriralo bilo kakav oblik varanja bez obzira na razinu obrazovanja na kojoj su zaposleni. Učenici se većinom tijekom ispita došaptavaju i dogovaraju oko odgovora. Ako koriste šalabahtere u osnovnoj školi učitelji većinom oduzmu to, a u srednjoj se ispit ocjeni ocjenom nedovoljan. Na fakultetu veliki broj profesora samo upozori studente.

Varanje ne bi trebalo biti dopušteno u školi ili na fakultetu jer učenici tada ne uče. Misle da će sve prepisati i bez imalo truda dobiti dobra ocjenu. Učitelji i profesori uglavnom ne obraćaju pažnju na to jer im se neda nositi s tim i to je zapravo više posla za njih nego kad oni zanemare to prepisivanje.