Students Coping with Academic and Interpersonal Stressors: Testing Cross-Situational Stability of Coping Strategies

Izabrala sam ovaj članak doc.d.sc. Darka Lončarića (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19509) jer smatram da je ovo bitna tema s obzirom na to da je škola odnosno obrazovanje najstresniji dio život jednog čovjeka. Sve ovisi o našim ocjenama i postignućima. To nam određuje život i budućnost.

Postoje tri pristupa mjerenju suočavanja sa stresom koji se razlikuju prema vremenskim i situacijskim stabilnostima suočavanja. Dispozicijski pristup suočavanju pretpostavlja da stabilne karakteristike pojedinca određuju njegovo suočavanje sa stresnim situacijama. Nije bitni događaj u kojem je pojedinac da se odredi razina stresa, već o tome kakva je osoba i njegovoj ličnosti. Drugi pristup mjerenju suočavanja proizlazi iz veće usmjerenosti na društvene uloge. Za taj pristup je specifično da se suočavanje proučava u okviru određene kategorije stresnih situacija koja je povezana sa socijalnom ili društvenom ulogom pojedinca. Procesni pristup ne predstavlja stabilnost suočavanja sa stresom niti unutar iste ili različite situacije i bez obzira na vremensku fazu suočavanja. Istraživanja koja su provedena na različite dobne skupine pokazala su da adolescenti i mlađi imaju veću dosljednost u korištenju specifičnih oblika suočavanja u raznim stresnim situacijama što se može okarakterizirati kao neprilagođeno ponašanje. Na temelju djetetova stila suočavanja najbolje se može predvidjeti njegov način ponašanja u nekoj konkretnoj situaciji.

Provedeno je istraživanje u kojem su sudjelovala djeca od 5. do 8. razreda osnovne škole. Istraživanja su provedena grupno po razredima koje u provodili uvježbani ispitivači i u razredu je bio prisutan učitelj. Učenici su se u prvoj fazi trebali prisjetiti trenutka kada su dobili lošu ocjenu ili manju od očekivane i što su u tom trenutku napravili. Glavni dio istraživanja je bio na kraju školske godine, koji je bio isti kao i u drugoj fazi, ali su ovdje korištene konačne verzije Skale suočavanja s dobivanjem loše ocjene i Skale suočavanja s interpersonalnim sukobom. Nakon što su se strategije posložile dobivene su četiri grupe: problemu usmjereno suočavanje, traženje socijalne podrške, ublažavanje neugodnih emocija udaljavanjem od problema i emocionalna reaktivnost. Najvišu poveznost rezultata na skalama suočavanja s različitim stresnim događajima dobivamo na skali emocionalne reaktivnosti, a poslije nje socijalnu podršku u stresnim situacijama koja je najviša za brata ili sestru, a manja za prijatelje. U ovom istraživanju ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri razlike možemo pripisati tome što su čestice suočavanja sa skalama suočavanja s akademskim i interpersonalnim stresnim događajima sadržajno prilagođene samom događaju.

Svaki neugodni događaj stvara neku razinu stresa u djetetovom životu. Nitko ne želi dobiti manju ocjenu jer se osjeća kao da nije dovoljno uspješno i ponekad se jednostavno prestane truditi jer smatra da nikad neće imati odlične ocjene i biti pametan kao netko drugi. Škola je stresno razdoblje za sve učenike za što ja smatram da ne bi trebalo tako biti jer su to sve još samo djeca.